Baš on, koji za sebe voli reći da je osoba od rada, inovacija i istraživanja zbog čega se i odlučio na bavljenje vinogradarstvom i vinarstvom, već gotovo dva i pol desetljeća pošipom obogaćuje ne samo Kaštel Novi, već i nepca brojnih obožavatelja bijelih vina, svježe arome.
Kad su Kaštelani masovno sadili crne sorte, on je posadio bijelu i uspio je!
S obzirom na to da mu izazov predstavljaju nove situacije u kojima se zna optimalno postaviti, kroz život je vođen glasovitom rečenicom Jureta Franičevića Pločara: “Ako hoćeš kroz život ostaviti neki trag, ne idi utabanim stazama, nego traži nove pute”.
Tako se zapravo i rodila ideja o sadnji Pošipa, kralja bijelih vina Dalmacije pod obroncima Kozjaka baš u vrijeme kada su se na Kašteli masovno sadile crne sorte.
Kralj bijelih vina Dalmacije prve sadnice nabavio na Korčuli i krenuo s Pergole uzgojem
Premda postoje mnogobrojni sustavi uzgoja trsova vinove loze, Ive je pažljivo odabrane prve sadnice pošipa s Korčule 1994. odlučio uzgajati u okviru pergolea te tako zaštititi grožđe od direktnog udara sunca.
“Podigao sam lozje visoko, omogućio svakom grozdu hlada i sunca onoliko koliko je potrebito, te postigao idealnu insolaciju uz kontrolu zrenja, sladora i budućeg alkohola. Gleda li se iz ptičje perspektive, sve je spojeno. Tako je zaštićen direktan udar sunca na bobice (poglavito od sredine lipnja do kraja srpnja) jer se pokazalo da sunce dobro dođe samo zelenoj masi. Vinogradi su zatvoreni i natkriveni na dva metra visine, te se kroz njih prolazi kao kroz tunel.
Osim pergola uzgoja, spašava me i velika količina zemlje bogate kalijem,te izostanak navodnjavanja. Kao rezultat ovakvog načina oplemenjivanja grožđa s ponosnom mogu govoriti o kaštelanskom Pošipu Milan, odnosno vrhunskom vinu slamnato-zlatnožute boje s kojim se u čaše toči blago”, objašnjava Kaštelanin čiji je pošip zahvaljujući bogatoj zemlji predaka, a njegovom radu i trudu, bolje piti, nego opisivati.
Ivica Milan: bolje nemati, nego u bilo kakvom stanju davati na tržište!
Osim što je tisućljetni pratitelj čovjeka, vinova loza spada u jednu od najstarijih kulturnih biljaka koja je od izrazite gospodarske, ekonomske i kulturne važnosti, ali ako je ne zaštitimo, ne može uspijevati, ni roditi. Upravo to potvrđuje i 2014. godina koda je Žmak odlučio baciti grožđe.
“Na žalost, s bolestima i štetnicima imam puno problema kada su kišne godine. Zbog toga mi je 2014. godina propala jer urod u konačnici nije donio vrhunske rezultate na kakve sam navikao. Vođen poslovicom: bolje nemati nego u bilo kakvom stanju davati na tržište, odlučio sam baciti grožđe”, priča dobitnik nagrade “Uzorni vinar”, Ivica Milan.
Zaštita vinove loze od bolesti ne smije izostati!
Sukladno tome, “što je godina vlažnija, bolest više hara”, najvažniji zadatak u vinogradu je zaštita vinove loze od bolesti u kombinaciji s unošenjem hranjiva preko lista (folijarno). Iz tih razloga, za uspješnu provedbu zaštite potrebito je dobro poznavanje biologije i načina širenja određenih bolesti. Primjerice, ako smo pravovremeno, odnosno prije nego što je zaraza ostvarena koristili fungicide protiv plamenjače, znamo da oni štite vinovu lozu od moguće zaraze, ali ne mogu liječiti postojeću zarazu, odnosno micelij u listu, bobici ili izboju.
Pod 2.708 trsova ovaj domišljati dalmatinac ubere 9-10 tona grožđa!
Ivica Milan, taj marljivi vinogradar na 2.708 trsova s kojima se u ovo vrijeme diči ubere oko 9-10 tona grožđa od kojih proizvede oko 6.000 boca vrhunskog pošipa.
“Kod berbe grožđa ponekad tražim pomoć i od radnika. Na godišnjoj razini uberemo oko 9-10 tona grožđa. Govorimo li o vinu, količina se kreće oko 6.000 boca godišnje, pri čemu se najpogodnijom vinogradarskom godinom pokazala 2012.” Tako je 2013. ostala zapamćena kao godina u kojoj se prodavalo top vino, dodaje Ivica kojemu su unatoč vrhunskom vinu, kao i brojnim drugim poljoprivrednicima najveći problemi prodaja i marketing.
Pošip Ivice Milana pila je čak i predsjednica države!
Zahvaljujući vrhunskoj kvaliteti, Milan se povezao s nekima od pružatelja usluga u ugostiteljstvu i turizmu. Njegovim se vinom diče: “Wina & More” – Zagreb, Restoran “Kadena” – Split, “MIVA Galerija Vina” – Zagreb, “Diocletian’s Wine House” – Split, Hotel “Vestibul” – Split, Restaurant & Bar “Calebotta” – Trogir, Konoba “Vanjaka” – Trogir, Konoba “Šišmiš” – Maslinica, Šolta, Konoba “Šakajec” – Maslinica, Šolta, Konoba “Pasarela” – Rogač, Šolta, Boutique Hotel “Monika” – Trogir, Restoran “Baletna škola” – Kaštel Kambelovac, Zračna luka Split, Konoba “Trs” – Trogir, Konoba “Capo I” – Trogir, Restaurant “Leonis” – Le Méridien Lav, Restaurant “Zrno Soli” – Split, Konoba “Pet ferali” – Marina i Konoba “Atrium” – Rogoznica gdje su vrhunski pošip u dva navrata ispijali predsjednica države, predsjednik vlade i ministar turizma.
Ivica Milan otkriva tajnu uspjeha!
U završnici intervjua, ovaj nam vinogradar sada otkriva tajne uspjeha. Tajne koje kazuju igrate li protiv njega – teško ćete pobijediti. On ne odustaje! Slijepo slijedi svoje snove i još jače vjeruje u njih!
“Svakom vinogradaru pomaže samo: Uzdaj se u se i svoje kljuse. Vinari, ulažite u sebe i svoju kvalitetu. Vinogradari, učite i osluškujte. Čuvajte zelenu masu, režite samo jednom. Poljoprivrednici, šanse za razvoj vina su izvoz i turizam. Iskoristite ih! S konkurencijom se nosite samo s kvalitetom.
Poljoprivrednici, težaci, vinogradari i vinari, konkurencija je od mene iziskivala pametne i optimalne poteze, poteze koje sam vukao kroz mnoge analize, a ako ne uspijete analizirati, izgubit ćete tržišnu utakmicu”, objašnjava Ivica Milan čije vino zbog organoleptičkih osobina senzacionalno ide uz ribe i školjke, a poistovjećujemo li ga pjesmom, Žmak će zapjevati: da nije ljubavi, ne bi svita bilo, ni mene ni tebe, draga vilo.
Comments
No comment yet.