Vinocom 2016.

Ovo je osobni osvrt na 11. po redu Vinocom u Zagrebu, s odmakom od mjesec dana. Jedina ambicija je izdvojiti ono što mi se posebno svidjelo od onog što sam probao, a probalo se jako puno toga. Na Vinocomu često sretnem prijatelje i znance koji me iz puke kurtoazije ili stvarnog interesa pitaju što preporučujem, što moraju probati i slično. Obično taj tren, zatečen, nemam pojma što bi rekao. To je utjecaj Vinocoma. Najveći hrvatski festival kojeg je nemoguće temeljito proći u jednom danu, čak jedva i u dva dana.

Vremenskim odmakom od ovogodišnjeg Vinocom iskustva, jasnije je ono što moram pokušati nabaviti da utvrdim dojam. Nije smisao ponavljati neke poznate favorite čija vina pratim neovisno o Vinocomu. Nije smisao niti praviti „vodič za kupnju“ obzirom da me ovdje ne zanima koliko koštaju vina koja ću izdvojiti. Smisao ovog osvrta je izdvojiti nešto izvanstandarno i osobito zanimljivo, dosad neotkriveno ili poznato manjem broju ljudi, nove etikete poznatih vinarija ili vina onih manje poznatih, a koja zaslužuju pozornost. Stoga pozdravljam sve koji će ostaviti komentar u kojem izdvajaju sve ono što smatraju da sam propustio navesti.

Pošipi su najugodnije iznenadili ove godine. Prilično sam rezerviran prema pošipima već neko vrijeme. Ima jako lijepih i uspjelih. Ima još više onih koji djeluju kao enološki proizvod bez karaktera. Pošip je sorta koja može primjerenim uzgojem ostvariti vrlo zahvalne parametre. Ali vino je više od analitičkih parametara. Dobro to pokazuju ova dva vina:

Milan, Pošip, 2015

Ako sam dobro shvatio, iz kaštelanskog vinogorja, odakle dolazi i posrnuli Dillatum…